Umberto Boccioni's Unique Forms of Continuity In Space

Reads: 4166  | Likes: 0  | Shelves: 0  | Comments: 0

  • Facebook
  • Twitter
  • Reddit
  • Pinterest
  • Invite

Status: Finished  |  Genre: Non-Fiction  |  House: Booksie Classic

During the artists life he never got to really see what is now considered to be his masterpiece come to fruition. The now iconic symbol on the back of Italy’s 20-cent Euro coin first started out as a wax sculpture in 1913 (3 years before his death). Umberto Boccioni finished his piece as a plaster cast and was later cast in bronze in 1931, 15 years after his death. It’s sad not to see the original on display however multiple bronze casts were made and the one that I was fortunate enough to see was at the Metropolitan Museum of Art in New York.


Jedinstveni oblici kontinuiteta u svemiru Umberta Boccionija

 

U današnjem modernom društvu zasi?eni smo obiljem onoga što smo iz razli?itih razloga u svakodnevnom životu nau?ili kao umjetnost. Ova zasi?enost omogu?ava nam ravnodušno zastakljivanje bezbrojnih umjetni?kih djela, nikad ne stje?u?i estetsko iskustvo koje su majstori renesanse prvotno namještali, ali svako malo vidimo specifi?no umjetni?ko djelo koje se pokre?e u svakom smislu te rije?i i potresa ?ine isti srži. Šokom i strahopoštovanjem ovaj neživi objekt priziva poplavu emocija i kemijskih reakcija u našem umu, zbog ?ega preispitujemo sebe, svoje osobnosti, pa ?ak i svoj svakodnevni život. Za mene je djelo koje me uhvatilo u sekundi kad sam ga vidio i doista me natjerao da zastanem i razmislim bilo kada sam vidio Jedinstvene forme kontinuiteta u svemiru Umberta Boccionija.

Tijekom života umjetnik nikada nije uspio zaista vidjeti kako se ostvaruje ono što se danas smatra njegovim remek-djelom. Sada je ikonski simbol na pole?ini talijanskog kovanica za euro od 20 centi prvi put pokrenut kao voštana skulptura 1913. godine (3 godine prije njegove smrti). Umberto Boccioni završio je svoj komad kao gips, a kasnije je izliven u bronci 1931. godine, 15 godina nakon njegove smrti. Žalosno nije vidjeti originalni prikaz, no napravljen je više bron?anih odljevaka, onaj koji je imao tu sre?u bio je u Metropolitan Museum of Art u New Yorku.

Gledaju?i ovaj komad lako je uo?iti da je potrebna velika vještina i upotreba simbolike. Skulptura je visoka oko 3 metra i ima oblik muškarca ili možda konkretnije vojnike, sude?i po posmi?noj snazi ??liniji koja koristi, a nema ruku o kojima bi se moglo govoriti, iako su ramene toliko istaknute da ?ine nema potrebe za rukama da budu prisutne.

Osim upotrijebljenog materijala, pogledajte malo dublje oblike tijekom skulpture, posebno u nogama. Primijetit ?ete kako na cijeloj skulpturi nema niti jedne ravne crte, ve? je bombardirana dijagonalnim linijama koje stvaraju napetost u zakrivljenim prostorima koji obavijaju šiljke, strše?i prema van.

Ironi?no dovoljno za futuristi?ki komad, utjecaj klasike / realizma u ovom je djelu izuzetno uravnotežen i proporcionalan.

application.pdf \ " 

Uzeo sam ono što smo saznali o zlatnom rezu u prezentaciji Lancea Hardinga prošlog tjedna i želio sam vidjeti koliko je proporcionalan. Rezultat je bio da je skulptura gotovo savršeno odgovarala omjeru. Kad sam vidio ovu skulpturu, prikazana je to?no onako kako je prikazana na donjoj slici. Najizrazitija karakteristika koju sam primijetio žu?i su noge i na?in njihovog postavljanja. Primijetit ?ete kako je jedna noga istaknuta naprijed, naizgled ve?a noga, kao što se vidjelo na ?ovjeku u hodu ili tr?anju.

Kako bih pravilno razumio zna?enja i simbolike ove skulpture, vjerujem da je na redu mala lekcija iz povijesti. Za one koji ne znate, Umberto Boccioni bio je jedan od klju?nih figura u povijesti koja je pomogla oblikovanju estetike pokreta futurizma. Futurizam je naglasio teme povezane sa suvremenim konceptima budu?nosti, uklju?uju?i brzinu, tehnologiju, mladost i nasilje i predmete poput automobila, ali stvarna ideologija koja stoji iza futurizma kaže da opstanak i napredak ?ovje?anstva u cjelini nikada ne?e biti uspješni ako ne dopuštaju oti?i u prošlost. Futuristi uglavnom strastveno ne vole bilo što staro, posebno politi?ku i umjetni?ku tradiciju. Hvalili su originalnost koliko god smjelu ili nasilnu.Tako?er su odbacili sve likovne kritike kao beskorisne, pobunili se protiv gra?anske harmonije i dobrog ukusa, pomeo sve teme i predmete sve prethodne umjetnosti i slavio u znanosti. Cilj Umberta Boccionija za njegovo remek-djelo bio je prikazati "sinteti?ki kontinuitet" kretanja umjesto onoga što je nazvao "analiti?kim diskontinuitetom" koji je vidio u umjetnicima poput Marcele Duchampe.

Pri?a koju ova skulptura pripovijeda nada je za budu?nost, a ujedno i promi?e tradiciju prošlosti. Razmislite o elementima kompozicije koje sam ranije spomenuo, primijetio noge i zatim ih povežite sa osobnim osje?ajima samog umjetnika. U svakom dijelu ovog djela moglo bi se prona?i skriveno zna?enje. Po mom osobnom mišljenju, po?evši od nogu, vjerujem da je razlog zašto su noge postavljene onako kako jesu i op?i oblik tih nogu (vrlo mo?an i nepokolebljiv) taj simbol vje?nog koraka vremena naprijed. Dok se jedna noga kre?e naprijed ne uspijevaju?i je zaustaviti, druga (još ve?a) noga podupire cijelo tijelo da se vrati u prošlost.

Gledaju?i glavu skulpture, mnogi su naga?ali da je to zapravo kaciga. To sam i pomislio kad sam prvi put pogledao ovu skulpturu i odmah sam se podsjetio na Morionovu kacigu koju su nosili španjolski konkvistadori. Tek nakon razmišljanja o ovom otkri?u, došao sam do zaklju?ka da je razlog zašto bi ovo moglo podsje?ati na Morionovu kacigu možda taj što su Conquistadori bili profesionalni ratnici i njihov je cilj bio osvojiti neistraženi svijet radi bogatstva i budu?nosti svoje zemlje. Povežite to s ideologijom futurizma i moglo bi se re?i da kaciga simbolizira nostalgiju za španjolskim konkvistadorima i dvosmisleno opravdanje njihovih postupaka kako bi se osigurala bolja budu?nost.

For me, personally, when I look at this sculpture now it has a different meaning then when I first saw it. Having the knowledge about the artist I have now it skewed my perspective and therefore changed my opinions of it. When I first saw the piece I knew nothing about it. It was big and shiny and generally gave me an aesthetically pleasing experience. I loved the curved lines and just wanted to touch it. One thing I remember is looking at it and feeling invigorated and actually a little bit powerful. I felt the strength that is so present in this piece and could feel it building me up. For some reason I felt my self-esteem grow a little and kept that feeling with me even after I left the museum. I stared at it for about an hour before having to move on and it was the only piece that affected me that deeply in the entire Metropolitan Museum of Art. That means something. I went home and researched the piece and found out all the information on the artist and Futurism. I was enthralled and the more I found out, the more I thought about what this piece means. I found that I was almost being recruited into Futurism just by looking at this sculpture over and over again.

If you remember in The Use & Abuse of Art, on page 141, he explains that the art world needs to get out of its rut of routine, monotonous anti-art. A clean slate: a total elimination liquidating almost 500 years of civilization. That what is needed is “a new kind of man not akin to economics, politics, religions, or aesthetics, but instead a new man who will take the facts of life differently, turning his own bright prospects on life outward for everyone to see.” A truly moving statement that the Futurists wanted to make a reality and I’m starting to agree with them.

Zaklju?no, Jedinstveni oblici kontinuiteta u svemiru Umberta Boccionija remek-djelo su koje su predvodili ?itav pokret nakon vrlo utjecajnog Manifesta napisanog 1909. godine, a po mom mišljenju nevjerojatan je prikaz nade u budu?nost, prirodu ljudi i sudbina ?ovje?anstva.

application.pdf \ "



Submitted: December 15, 2014

© Copyright 2021 John Moore. All rights reserved.

  • Facebook
  • Twitter
  • Reddit
  • Pinterest
  • Invite

Add Your Comments:


Facebook Comments

More Non-Fiction Essays