Da li me volis ili se ne znamo..?

Short Story by: Sipa

Summary

Za osobu koja me je spasila.

Content

Submitted: August 27, 2012

A A A | A A A

Content

Submitted: August 27, 2012

A A A

A A A


 

?etvrtak, 19. jula, ve? sam se po?eo spremati za odmor. To moje spremanje je bilo ?isto iz obaveze, bio sam bezvoljan.
Tog dana ništa mi nije bilo drago, ništa me nije interesovalo, izuzev jedne osobe. Tebe.
Dok sam se pakovao, u mislima si mi bila ti.. Pitao sam se, zašto toliki nalet emocija..
Sam sebi sam bio ?udan. Nisam mogao vjerovati da jedna osoba može tako pozitivno uticati na mene.
No? je prolazila sporo.. umorio sam se, te sam neke stvari i zaboravio spakovati, naravno zbog tebe.
To sam saznao kada sam bio u putu.. sve do tada sam razmišljao o tebi.
Svi u autobusu su spavali, jer je bilo kasno. Jedino voza? i ja nismo. Voza? je bio u svom svijetu, ja u svom.
Stavio sam slušalice, i blago utonuo u san. Sjetio sam se tvoje životne pri?e..
Po?eo sam sve dublje i dublje razmišljati.. Kako si ti, kako je tamo, da li me voliš ili se ne znamo..
Put je trajao skoro pa dva dana. Imao sam vremena razmisliti o svemu. Neke osobe sam izbrisao iz svog života..
U mislima skre?em lijevo, ti. Skre?em desno, ti. Nemam gdje. Ti i samo ti.
Pitam prijateljicu u busu za neki doga?aj ne bi li me zaokupirala ne?im drugim. Opet ti.
To je imala prilike primjetiti i prijateljica. Na njeno svako pitanje, ja sam šutio. Ipak, nisam joj otkrivao razlog.
U najmanju ruku u mojim mislima bila je izostavljena. Nadam se da sam popravio situaciju naredni dan putovanja..
Nakon što sam se osje?ao potpuno sigurno, zadovoljno, sretno.. Autobus staje. Svi spavaju..
Nakon dugog stajanja voza? mi kaže da je bilo nekih sitnih problema oko pasoša nekih ljudi.
Krasno.. ali ok, idemo dalje, što bi se reklo, ko ruža kroz beton.. tako se bar ?inilo meni.
I tako je svitao novi dan, prvi put u svom životu sam vidio prelijepi izlazak sunca.. taj put je bilo baš posebno.
Pitao sam sebe, zašto tu ljepotu ne uslikam? Jednoj, meni dragoj osobi ?e se dopasti. I uslikam.
I tako putem, u kadar su izlazile neverovatne ljepote majke prirode. Uslikam. Putnici se bude, ?uje se vriska
jednog malog djeteta, kao alarm za sve nas. Svi su budni, nastaje nervoza, svako pita gdje smo, te mali milion drugih stvari.
Ja opet pomislim na tebe. Prelijep ose?aj. Ve? od tog trenutka, taj osje?aj koji te uzdiže do neba pre?e mi u naviku.
Pitao sam se, misliš li na mene, te, da li uspjevaš da riješiš probleme koji te gaze, samu. Nadao sam se najboljem..
Stižemo u hotel. To je bio izgledom simpati?an, i neobi?an hotel. Svidjelo mi se. Kako smo ušli, do?ekalo nas je kulturno osoblje.
Svako je dobio svoj klju?, i zaputio se ka svojoj sobi. Ja sam se upoznao sa vodi?em i sa vlasnikom hotela, koji su nas ?ekali tamo.
Dan je prošao u raspremanju, upoznavanju novih ljudi. More je bilo toplo i veoma prijatno.
Tog trenutka sam bio spreman da svoje misli bacim u na dno mora.. Uglavnom zbog tužnih uspomena i doga?aja.
Imao sam priliku, ali nisam, opet me onaj osje?aj zaokupirao, kao šlag na tortu, vidim kako plažom prolazi dvoje zaljubljenih, umirem.
To je za mene bio težak udarac. Duša je izlazila iz mene, ali sam zaronio, i ronio, pa ?ak do dna. Ne bi li pobjegao od misli.
Mislio sam da sam uspjeo, još sam dugo plivao, ali uzalud. Potom na moju sre?u, zovu me neke cure i momci da igramo odbojke, naravno pristao sam.
Tako je prošao dan. Mislio sam da sam kona?no sam sebi gazda. Ali se to ubrzo promijenilo, kada sam shvatio da moramo ostvariti kontakt iako sam na moru.
Upitao sam vlasnika te ve?eri ima li internet konekciju, i opet na moju sre?u, imao je.
Nakon duge pri?e s njim kasno u no?, kre?em ka stepenicama koje vode ka mojoj sobi, vidim kompjuter, sjednem, pošaljem ti poruku..
Ujutro sam otišao na doru?ak. Opet, želja za kontaktom je rasla, rasla kao cvije?e koje ti zalijevaš..
I tako, dani su prolazili, od tebe nije bilo poruke. Nisam se previše nervirao, znao sam da si u problemima. Odgovorit ?eš..
I odgovorila si, ovaj put, na mnogo lijep, i simpati?an na?in.. taj put sam ti i ja mnogo lijepo uzvratio.. Jednostavno to je bilo to. Bili smo na istoj frekvenciji.
Nismo imali svo vrijeme ovoga svijeta za dopisivanje, pa tako je i tome došao kraj, bar za taj dan.
Imali smo organizovano putovanje u grad koji je bio blizu našeg hotela. Grad: Durres, Albania.
Svi su bili uzbu?eni, te ve? pri prvim kilometrima ka gradu osje?ali smo sasvim drugu kulturu, na?in življenja tih ljudi.

Stekao sam dojam da su svi ti ljudi koji nas okružuju bili pošteni, uglavnom ne kao mi, sve ostalo, samo ne kao mi.
Iako je bilo mnogo više prometa nego u nas, pravila su se poštovala, nije bilo agresivnih ljudi.
Vodi? je u me?uvremenu uzeo mikrofon i pri?ao historijat tog grada, rekao je da su njihove ?etvrti razli?ite,
postoje ulice koje su poznate po kriminalu, koje smo mi prošli davno, postoje ulice bogataša, kao i siromaha.
To mi je bilo veoma ?udno, i nešto sasvim novo, jer to u našem kraju nema. Nakon pola sata vožnje, stižemo.
Ulice toga grada imale su sasvim druga?iju atmosferu gra?ana, najprije po ponašanju.
Nikada ne?u zaboraviti ta svjetla grada, kao vatromet koji se ne gasi. Obilazili smo razna mjesta, po planu vodi?a.
Nakon toga svako je imao svojih 10tak minuta.. Ja sam otišao ulicu dalje, ?inila se posebnom. Pojeo sam kola? sa prijateljicom sa puta.
Slasti?arna u kojoj sam bio, ostavila me bez rije?i. Takvo što mi nikada ne?emo imati, ti ljudi su bili potpuno predani svom poslu,
I svaki ambijent, radni prostor svakog trgovca je bio poseban, kao i ta slasti?arna.
Nastavljamo dalje.. ja prime?ujem neku trgovinu koja me toliko privukla da sam prijateljici rekao da me sa?eka.
Ušao sam, ali nisam znao šta me to privla?i. Imao sam neki istraživa?ki duh u sebi.
Kako sam ušao tako sam vidjeo jednu jedinu stvar i ništa drugo mi nije ometalo pozornost. Shvatio sam zašto sam i ušao.
Onaj moj osje?aj je doprinjeo tome da joj kupim tu stvar koja je samo za tebe, i bila je jedna jedina tamo. Sav sretan kupim je.
Nije me bilo briga koliko košta. Odmah sam znao da ?u tebe usre?iti sa tim.
Prijateljica je ve? pomalo bila nervozna, i tako nastavljamo put, nazad ka vodi?u.. sjedamo u bus, pri?amo..
Preostale dane sam mislio na to kako poklon do?e do tebe, tako sam na kraju doneo odluku da je najsigurnije poštom.
Nakon kupanja sa prijateljima, ja opet sjedam za kompjuter, ali ovaj put, odlazim tužan, rekla si mi da nisi dobro i sve ispri?ala.
?vrsto sam se nadao da ?e te moj poklon obradovati, jer je poseban, kroz njega ?eš me se zauvijek sje?ati.
Bez obzira našu veliku udaljenost, na naše razlike, ja sam ti uvijek bio utjeha i biti ?u i dalje, to me je držalo i drži me i sad....
To si mi i ti rekla te ve?eri kada si bila tužna, što mi je dalo snagu da nastavim dalje.
Kako su dani prolazili, došao sam na ideju da ti slikam ljepotu toga grada, plaže, hotele. Uspjeo sam te malo oraspoložiti,
iako sam tog dana shvatio da si ti u vrlo specifi?nom, posebnom životnom problemu.
Nakon što sam te saslušao, otišao sam preduboko u mislima.
Vrlo brzo i ja upadam u tugu, ne?emo to nazvati depresijom.. Nisam ti to htio re?i.. Sve do jednom..
Jednog dana, sve si saznala. Sve sam ti ispri?ao. Tada me je tuga ve? ?vrsto držala za ruku.
Gledaju?i sa druge strane, bilo mi je lakše, a opet sam bio bijesan što sam ti ispri?ao doga?aje za koje ne zna niko od moje familije..
Danima sam bio bijesan na sebe, ?ak me ni muzika u povratku sa odmora nije smirivala..
Nisam ni znao ni kada smo pošli nazad, samo sam ?uo vodi?a kako kuca na vrata da nas obavijesti da se pakiramo.
Nisam vodio ra?una nio?emu. I pri povratku zaboravim par stvari. Nije me bilo briga nizašto. Tvoj poklon sam ?uvao kao o?i u glavi.
Prevrnuo bih državu da ga je neko oštetio ili ukrao. Više mi ništa ne bi bilo bitno. Ali sre?om sve je proteklo bez problema.
Nakon par sati putovanja, opet, slatki problem, samo nam je još on falio. Vodi? nam javlja da moramo pre?i par kilometara brodom.
Naravno, i bus je išao sa nama.. Izlazimo na palubu, bilo je mnogo ljudi, prijateljica i ja se naslonimo na ogradu i gledamo more.
Dok smo se prevozili poželio sam da si to ti, da to nije moja prijateljica, da ti vidim lijepo lice, da te zagrlim.
Možda sam ?ak i zamrzio drugaricu koliko sam duboko razmišljao. To sam ja. Da, ja. Opet sam popravljao situaciju sa drugaricom
i pri?ali smo u busu ostatak putovanja. Bilo je lijepo, nezaboravno, još samo da si ti bila tu. Drago mi je bilo sto cu ti poslati slike sa mora.
Ku?i sam ti se odmah javio, nisam htio mnogo pitati, znao sam kakva je situacija, pokušavao sam održavati balans..
Uzeo sam fotoaparat i prebacivao slike, da ti pošaljem, da te oraspoložim, u to sam bio uvjeren. Ali baš pri kraju prebacivanja
kartica se misteriozno oštetila.. Do kasno u no? sam tražio riješenje, iako nisam vidio izlaza..
Sutra odlu?im i odem na poštu da ti pošaljem paket, pa ?u se u me?uvremenu pozabaviti problemom sa slikama.
Ali ne. Problemi su se po?eli gomilati kao hrpa lego kockica u dje?ijem vrti?u.
Paket nisu htjeli da prime, jer su ga okarakterizirali kao paket visoke vrijednosti te da može nastati problem na carini zbog toga.
Ništa, idem ku?i, opet bijesan. Nisam uspio ni poslati paket ni popraviti karticu. Tebi ništa nisam govorio.
Kako sam se spremao da legnem spavati, tuga me ?ekala neumorno, da kada legnem, da me pritisne, da se ni ne probudim.
Ali, ti se javila i usput me spasila. Tu poruku nikada ne?u zaboraviti. Taj blagi nalet pozitivnih misli me obuzeo. Te ve?eri sam se smirio..
Nakon par dana idem da ponovo šaljem paket, ovaj put, bila je moja poznanica, i uspeli smo nekako poslati. Na neki trik.
Niko nije bio sretniji od mene. Došao sam ku?i nakon nekih obaveza i jedva ?ekao da ti javim. Ali, desilo se ?udo.
Taj dan mi je bilo skoro pa najteži u životu. Ti si jednostavno nestala. Tvoj profil više nije postojao.
Od toga kre?e.. SVE. Za jednu ruku držala me tuga, kad najedamput, za drugu depresija. Nisam više bio svoj.
Prijatelji su to itekako primje?ivali. Nekima sam veoma površno rekao o ?emu se radi, ljubavni problem i to je to.
Pitali su da pomognu, ja sam to shvatio kao uvredu, tada sam takav bio, ?udan, nesretan, iako sam to skrivao od njih koliko sam mogao.
Prolazili su dani, dva, tri, ništa. ?etiri, pa do ?ak sedam dana, nisam više znao šta da radim. Došao je i deseti.
Tada sam ve? vidio kraj za sebe. Da sam bar mogao znati da li si živa, da li si sretna, bilo šta.
Kontaktirao sam ti jednu prijateljicu.. Pun nade pošaljem poruku, bez emocija i suvišnih rije?i.
Svaki dan sam gledao u pristiglu poštu, ni traga ni glasa.. Zamrzio sam sve, ?ak i najmilije.
Svi oko mene su imali mnogo sre?e da me nisu naljutili za neku stvar, nebi bilo dobro, pukao bih kao bomba, iako je u meni ve? jedna pukla.
Niti sam znao da li je primila poklon niti bilo šta drugo. I tako sam gledao kako dani prolaze, i ?ak pomislio da me izbrisala iz svog života.
Obavljao sam neke obaveze unaprijed, samo da ne bi mislio na to. Ubrzo mi dolaze prijatelji pa idemo na moju vikendicu, to me radovalo.
Zavaravao sam sebe, i uspio sam zaboraviti bar malo na sve probleme. Roštiljali smo, pri?ali do kasno, bilo je lijepo.
Sve dok se nisam vratio ku?i. Legao sam da odspavam makar malo jer sam se umorio od svega. Nisam ni uspio zaspati, neko zvoni na vrata.
Otvorim, poštarica, kad u ruci joj vidim paket, sve mi je bilo jasno, predala mi ga, i onda sam joj postavljao bezbroj pitanja,
ali nisam uspeo saznati istinu. Sve neke zavrzlame, jos me sve to dodatno zbunilo, ta njena prica oko transakcije.
Meni je bilo žao što ti nisi uspjela primiti nesto sto bi te bar malo promijenilo, i odrzalo na zivotu. Tada mi je dusa bila pojedena,
kao i sve moje pozitivne misli. Sve u meni je izdahnulo kao starom covjeku koji ceka svoju smrt.
Nakon svega do sada.. odjednom kao grom iz vedra neba, ti se pojaviš. Da. Odjednom si tu, javiš mi se. Kao da se ništa nije desilo.
Da. Tako sam i ja odjednom dobio inspiraciju da ti pišem. Veoma ?udno, slatko, ali i gorko, baš, kao.... TI.

----------------------------------------------------------------------------

 

 

 

I zapamti, ne roni preduboko, neces uspjeti, iako sam ja vec u velikim dubinama..

Premalo zraka za vratiti se, a dovoljno za nastaviti..

18.jpg


© Copyright 2016 Sipa. All rights reserved.

Da li me volis ili se ne znamo..? Da li me volis ili se ne znamo..?

Status: Finished

Genre: Action and Adventure

Houses:

Details

Status: Finished

Genre: Action and Adventure

Houses:

Summary

Za osobu koja me je spasila.
Share :
Twitter

Add Your Comments:

Other Content by Sipa

Booksie Popular Content

Genres & Types

Add picture

Paste the link to picture in the entry below:

— or —

Drag a picture from your file manager into this box,
or click to select.

Add video

Paste the link to Youtube video in the following entry:

Existing Comments:
Bad selection

Cannot annotate a non-flat selection. Make sure your selection starts and ends within the same node.

(example of bad selection): This is bold text and this is normal text.
(example of good selection): This is bold text and this is normal text.
Bad selection

An annotation cannot contain another annotation.

Anonymous
Really delete this comment?
Anonymous
Really delete this comment?

There was an error uploading your file.


    
Anonymous