Pronaci izgubljeno

Short Story by: Sipa

Summary

27.3.2013

Content

Submitted: March 30, 2013

A A A | A A A

Content

Submitted: March 30, 2013

A A A

A A A


Jutro je.
Ustajem iz kreveta, umoran, budi se i ona, umor prestaje. Uvijek je svemu bila lijek, pa i sad. Pripremio sam nam dorucak, upalio tv i pricekao da do?e. Doru?kovali smo. Pricala mi je kako je u snu vodjena kroz iluziju, i kako joj to sada neda mira. Kaze sto vise o tome razmislja, vise joj ima smisla, mislim se, iluzija, tj. ta pojava kako je vec nazvala je uradila svoje. Živim taj osje?aj ?itav život. ?itaju?i novine, naslov za naslovom me bacao u maštu, pa na kraju, dubokoumno razmišljanje. To mi je sinulo kao primjer. Razumio sam ju. Pri?amo i dalje, podne je. Krenem se spremati za trening, dok je ona ostala gledati seriju. Pakuju?i se, sjetim se da mi je u jakni listi listi? od binga, zaboravio sam ga odigrati, ali ve? tamo ?e mi ga provu?i kroz aparat pa ?u biti na?isto s tim da li sam bar nešto osvojio. Ušao sam u sobu, poljubio je, zagledao se u njene beskrajno plave o?i, i krenuo ka vratima. Dok sam izlazio, rekla je naglas: Volim te! – I vjerovao sam joj. Sav sretan izlazim, na hodniku sre?em prijatelja. Krenuo je u kladionicu. Nagovaram ga ja da krene sa mnom u teretanu, ali ništa. Uvijek je bio tvrdoglav. Kažem mu da ?u do lutrije da provjerim bingo listi?, i tako smo zajedno krenuli na isto mjesto. I tako mi stignemo, on uplati tiket, i odlu?i me sa?ekati. Dajem taj listi? i smijem se jer znam da sam još jedna naiv?ina u nizu kojoj je ta nesre?a postala lažna sre?a i navika, tipi?an kockar. Listi? je prošao kroz provjeru. Navikao sam na zaposlenika koji tu radi, kao i on na moje gubitke, pa sam odma prepostavio da ni ovaj put nemam sre?e. Tako je i bilo, 0 bodova. Prilazi mi prijatelj i kaže: Dok nismo još otišli, odigraj bar jednom tu grebalicu, šta te košta.. Zatvorim ja o?i i napravim se lud i uzmem karticu koja je predstavljala šansu za putovanje. Rekao sam njemu da ogrebe. Okrenem se i gledam kroz prozor užurbanu masu ljudi i još se više unervozim. Kaže mi da se okrenem. Ja dok sam skontao da sam upravo dobio putovanje za dvoje na more, on je ve? bio u obližnjoj prodavnici, nose?i nazad pi?e, u znak, te proklete slave. Napokon mi napuštamo kockarnicu, dogovorimo se kasnije za izlazak, red je da ga ?astim. Na treningu, euforija i taj nalet sre?e i zadovoljstva mi nisu dali da treniram. Ostavljam sprave, idem ku?i, da obradujem te beskrajno plave o?i. Usput kupujem bombonjeru, cvije?e i šampanjac. Znao sam da ?u je po ko zna koji put u?initi sretnom. Zvonim, ona otvara, ja je ljubim i predajem u ruke poklon, mada nije znala da se tu negdje krije onaj najve?i. Upalim muziku i sjedim dok slušam kako mi se zahvaljuje i pri?a mi o tome kako joj je drago što sam joj u?inio ovaj gest. Standarno, žene. Da bar nisam kupio šampanjac, njen trenutak tog sretnog otkri?a poslao ga je pravo na plafon. Šta da se radi. Pakuju?i se, zaboravimo kao i uvijek dosta bitne stvari, ali, nije bilo vremena, zaputili smo se na odredište i nestrpljivo ?ekali odlazak iz dosadnih zagušljivih krajeva. Znali smo da u ruci držimo nagradu i ništa nam drugo nije bilo na pameti. Ukrcavamo se u avion. U putu otvaram knjigu i glumim ozbiljnog ?ovjeka. To sam u duši zapravo i bio. Na dolazak iluzionisti?kog osje?aja ta crta ozbiljnosti se gubila, svaki put. Ona je bila skoro ista. Put je trajao dugo, ali smo našli par vrsta zanimacije, uz poneki šaljivi gest osoblja, bilo je zabavno. Sve do hotela sam slušao kako ?e da igra odbojku sa mnom i sa nekim društvom koje tamo poznaje. Pri?ala mi je i o nekom momku kojeg je dosta hvalila. Na kraju se sretnemo i sa njim, ve?eramo i usput prozborimo koju pametnu. Na kraju dana, ulice su zaspale, a mi smo u krevetu jedno drugom pri?ali o osje?aju sre?e. Kao da to nije naš teren, ali je za sada, ?inio nam se, prijatnim. Nastavimo uživati. Pri?a mi kako me voli, kako joj zna?im, ja joj vjeurujem, i uvjeren zaspem. Ujutro, opet kuca onaj lik od sino?, lik kojega je mnogo hvalila. Znam, pri?a šale i kojekakve pri?e dan i no?, ali meni je tog jutra bilo dosta. Dogovorimo se da oni odu na doru?ak, a ja ?u da tr?im jutarnjom idilom. Prelijepi kadrovi raš?iš?avali su moj napeti um. Dolazim do grebena, do samog kraja te predivne obale, i kre?em nazad. Od sve te sre?e prona?e me i nesre?a. Vidim nju kako je nosi taj za mene sada, pokvarenjak. Lijepo pri?em i ubrzo mu saopštim da si je previše umislio, a on se napravi pošten, i na kraju ja ispadam budala, ona me naravno napadne, sve je uredu, to je moj prijatelj još iz osnovne! Zaboravim sve. Svratimo do obližnje svaštare. ?ovjek koji je tu radio, starac, na izmaku snage joj je cijelo vrijeme pokazivao neke suvenire nebi li li koji dinar zaradio. Na kraju se odlu?imo za jedan suvenir koji nosi simbol delfina. Pri izlasku starac me potapše po ramenu i kaže mi: ?uvaj je, nedaj je nikom. Iza?emo. Ubrzo padne no?, a mi sjedosmo sa drugarima i tako kasno u no? prepri?avali svakakve ludarije. Na kraju se napijem od radosti, pa, živimo sre?u, zar ne? Nekako sa njom do?em do sobe, legnemo, i padne mi na pamet onaj pokvarenjak. Potajno se pomolim da više ne dolazi. Možda je u tom pijanstvu molitva protekla naopako, znam, nije išlo jedno sa drugim. Da je zaista tako, uvjerio sam se sutradan. Taj dan molitvu nisam više nisam znao, jer, nje nije bilo. Odlazim do kafi?a ispod hotela gdje me do?ekuju prijatelji. Sjeo sam i odmah im rekao da mi je neobi?no što je nema, nije mi rekla da je ne?e biti. Pijanstvo.. da ga nije iskoristila? Pitao sam se to dok sam tr?ao do iznemoglog starca koji se ?uo izdaleka, stvarao je buku, takvog ga nisam poznavao. Prilazim i pitam šta je. Kažem mu da mi prvo kaže je li vidjeo moju dragu, ali nisam pitanje ni završio, on me prekida, i pita: Gdje je novac?! Kakav novac, ludi star?e, pomislih u sebi. Novac, nema ga, zar ne vidiš da mi je kasa prazna, ukrao mi je sve što sam imao. Nisam imao vremena, kipio sam od znatiželje gdje je ona. Na?e on vremena, pa prozbori: Šta sam ti ono ju?er rekao? Da je ?uvaš? E pa.. ide ti dobro. Tad me je izludio, zamolio sam ga da mi pri?a zašto je buku stvarao kad sam dolazio, ne bi li zaboravio na trenutak pomisao da je nema. Na to ?e on: Još imaš šansu. Kakvu šansu, rekao sam? Otišao je u pravcu koji vodi do autobske stanice. Plja?aš, pomislio sam. Ništa, uhvatim šprint ne bi li bar tu dilemu riješio, starcu da bar vratim to novca.Vidim u bijegu momka u crnoj košulji, isto obu?en kao i onaj koji je moju ljubav nosao plažom. Bježao je kroz park kad najedamput moj vid postade jasniji, uz njega je bio još neko. Moja ljubav, moja sre?a, izgleda odlu?ila je oti?i od mene, ali moj instikt mi nije dao stati. Vjera u nju natjerala me da ih lovim još par stotina metara. Izmi?u mi. Suze su krenule. Više ne vidim. Padam. Uskoro me probudio glasan zvuk paljenja tog, prokletog autobusa. Ma, gdje su one beskrajno plave o?i da mi kažu da me vole, bio bih dobro. Ne.. nema ih! U suzama, tražio sam po džepovima bilo koju paru ne bi li me i taksi povukao. Od toga ništa. Po?inje i kiša. Par minuta sam o?ajno lupao u oglasnu tablu autobuske stanice saznavaju?i da je to bio posljednji autobus tog vikenda. Starcu se nisam ni pomišljao vratiti, utr?ao sam u sobu nakon dugog povratka kroz park gdje su me izdale njene beskrajno plave o?i. Mislim se u sebi, zašto on!? Sve sam ti dao.. bila si moja, bio sam tvoj, tvoja sre?a najve?a. Gledam sat otkucava, ali kazaljke stoje.. postajem lud. Na zadnji dan našeg boravka na ovom prelijepom mjestu, ona je otišla. Imao sam nade, jer uskoro je avion trebao da poleti nazad. Tako je i bilo, rekoh, sti?i ?u ja nju, ona je još moja, možda ju je on i prisilio. Nije dugo trebalo da šampanjac završi u zraku, ovaj put od mog bijesa. Kakav šampanjac rekao sam? Je li vidite prazno mjesto pored mene? Pa taj putnik ne?e do?i, uzletjet ?ete bez njega. Moje drage nema! Zalet je bio nemilosrdan. Pritisnuo je ovo moje srce koje je bilo na izmaku snage, dovoljno ranjeno, izbodeno svakim njenim korakom koji je napravila kada je bježala od mene. Sav sam zatraženi papir od osoblja potrošio, pišu?i pjesme misle?i da ?e zalije?iti ovo sve. Sanjao sam je..kad je vidim nestane.. Ošamari me java, stigli smo.Do?ekao me prijatelj. Dok me vozio ku?i, moja ulica mi je na dlanu držala sve naše uspomene, koje su bile željne obnove, s tobom, ali tebe više nije bilo.Što nisam uspio zaboraviti pri polasku na putovanje, zaboravio sam sad. Došao sam praznih ruku. Palim kompjuter, svi kontakti sa njom su blokirani, prijavila se sigurno sa druge lokacije i tako sav svoj trag dala u zaborav. A da li je to ona u?inila ili je to bio onaj pokvarenjak, ostaje tajna. Ali ja pravu istinu još ne znam. Prošlo je ve? godinu dana. Živim da je na?em ali znam da ne?u nikad.


© Copyright 2016 Sipa. All rights reserved.

Pronaci izgubljeno Pronaci izgubljeno

Status: Finished

Genre: Mystery and Crime

Houses:

Details

Status: Finished

Genre: Mystery and Crime

Houses:

Summary

27.3.2013
Share :
Twitter

Add Your Comments:

Other Content by Sipa

Booksie Popular Content

Genres & Types

Add picture

Paste the link to picture in the entry below:

— or —

Drag a picture from your file manager into this box,
or click to select.

Add video

Paste the link to Youtube video in the following entry:

Existing Comments:
Bad selection

Cannot annotate a non-flat selection. Make sure your selection starts and ends within the same node.

(example of bad selection): This is bold text and this is normal text.
(example of good selection): This is bold text and this is normal text.
Bad selection

An annotation cannot contain another annotation.

Anonymous
Really delete this comment?
Anonymous
Really delete this comment?

There was an error uploading your file.


    
Anonymous